Oratorij

Težišna točka susreta je knjiga i razgovor.

Birane teme su vezane uz vjersko i moralno produbljivanje, posredovane jednostavno sa željom da u duhu oratorija svaki sudionik nađe svoje mjesto i sasvim slobodno izrazi osobitost svoga mišljenja, produbljujući svijest pripadnosti Crkvi, kao i životu zajednice.

Misao vodilja oratorijskog stila rada je: U Duhu, u Istini i jednostavnosti srca.

Metodologija je obilježena radošću, spontanošću i iskrenošću. Članovi se vježbaju u duhovnom čitanju, pjevanju i djelima kršćanske djelotvorne ljubavi.

Izraz oratorij se pojavio kao obnovljen, u Rimu u 16. stoljeću s Filipom Neri – koji je započeo tu vrstu pastoralnog služenja kako bi približio mlade i odrasle daleko od kršćanskog života, spajajući s poučavanjem trenutke razonode, pjesme i šetnje i upotpunio poučavanje kršćanskog nauka djelatnostima dragim djeci kao što su igra, život u grupi i služba djelotvorne ljubavi drugima.

Oratorij je i uređena prostorija. Naziv potječe još od 6. stoljeća. Misli se prije svega na malu crkvu bez kapelice za krštenje, kakva je postojala blizu katakomba.

Oratorij je i ime stare ustanove koju je Filip u svoje doba pomladio.

U  oratoriju istovremeno i navještaj Poruke i odgovor na upit o smislu života i vjere, svjedočenje odraslih u vjeri, uvođenje u molitvu i sakramentalni život, kao i u službu djelotvorne ljubavi.

Metodologija je obilježena radošću, spontanošću i iskrenošću. Članovi se vježbaju u duhovnom čitanju, pjevanju i djelima kršćanske djelotvorne ljubavi.

Tijek susreta

  1. Uvodna molitva
  2. Čitanje odabranog teksta
  3. Voditelj oratorija govori o pročitanom, odnosno kratko približava srcima slušatelja dotični sadržaj
  4. Voditelj povremeno zamoli nekoga od prisutnih da iznese svoje mišljenje o toj stvari, pri čemu izlaganje prerasta u dijalog.

Kod sv. Filipa Neri je sve trajalo jedan sat i obradovalo sve prisutne.

Važno je napomenuti da uz taj  jednostavniji oblik oratorijskog susreta, postoji i složeniji..

Susret bez čvrstih pravila

Na Filipovim susretima u stvari nije bilo čvrstih pravila. Težišne točke sastanaka bile su: Knjiga i razgovor.

Tko su bili prvi posjetitelji oratorija?

–    Mladi Toskanci

–    Zlatari

–    Jedan pletač čarapa

–    Plemići

–    Elegantni dvorani iz papinskoga dvora

–    Govornici

Filip se radovao svim tim ljudima različitih nadarenosti. Zadržao je vodstvo, ali se držao u pozadini. Ostao je veliki pokretač!

On sam nije držao velika predavanja, ali je otkrivao darovite i potpomagao ih!

Tada je bilo neobično da su svi – pa i govornici – bili laici. Oratoriju su uvijek pripadali laici i svećenici. Filipu je uspjelo učiniti laike čak službenim slugama Riječi!

 Sa sve većim brojem zainteresiranih raslo je u mladom oratoriju i kvalitetno nešto novo: glazbeni oblik ORATORIJA, jer su u oratorij dolazili i glazbenici papinskoga zbora!

Susreti na otvorenom

Održavali su se nedjeljom i blagdanom. Cilj susreta na otvorenom bio je donijeti ljudima radost u ljepoti prirode, uz divne uspjehe glazbenika.

Svaki utemeljeni oratorij treba imati svoje ime, a godišnje je potrebno održati najmanje tri, a najviše četiri susreta.

ORATORIJ SV. KRIŽA pri samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu utemeljen je 2002. godine. Prvi oratorijski susret održan je iste godine u nedjelju 17. ožujka.

U Đakovu se održavaju tri  oratorijska susreta:

  • Početkom radne godine
  • Pred uskrsni i
  • Pred božićni
  • Dan susreta je uvijek nedjelja u 15. sati

Izvor:

Paul Türks : Filip Neri Prorok radosti, UPT Đakovo 2001.