Savez srdačnih ljudi

Jeste li već znali …

Jeste li već znali da blizina jednoga čovjeka može ozdraviti, razboljeti,

učiniti mrtvim i živim?

Jeste li već znali da blizina jednoga čovjeka može učiniti dobrim, zlim,

tužnim i veselim?

Jeste li već znali da nedolazak jednoga čovjeka može učiniti da umremo,

da dolazak jednoga čovjeka čini da ponovno oživimo.

Jeste li već znali da glas jednoga čovjeka daje ponovno čuti drugomu čovjeku

koji je za sve bio gluh?

Jeste li već znali da riječ ili čin jednoga čovjeka

može dati ponovno vidjeti

nekomu tko je za sve bio slijep,

koji nije vidio više ništa,

koji nije vidio više nikakva smisla

u ovome svijetu

i u svome životu.

jeste li već znali

da imati vremena za nekog čovjeka

vrijedi više od zlata,

više od lijekova,

u danim okolnostima čak više

od genijalne operacije?

Jeste li već znali

da saslušati jednoga čovjeka

čini čuda,

da dobrohotnost donosi kamate,

da se predujam povjerenja

vraća natrag – stostruko?

Jeste li već znali

da je činiti više nego pripovijedati?

Jeste li sve ovo već znali?

/ Wilhelm Willms, Savez srdačnih ljudi/

Bio jednom jedan kršćanin

Posve neočekivano jednoga dana dobije rasvjetljenje: On je svoje kršćanstvo htio uzeti radikalno ozbiljno. Ali rasvjetljenje mu nije bilo rasvijetljeno.

Zato se potrudi radikalno biti svjetlost svijeta.

Ali pri tom zaslijepi i zapali druge.

Trudio se radikalno biti sol zemlje. Ali pri tom bližnjima vidno presoli život.

Nastojao je radikalno biti kvasac. Ali pritom, posebno svojim bližnjima, ukvasa svakodnevicu.

Na sreću ne prosvijetljeni kršćanin od nekoga prosvijetljenoga propovjednika čuje jedne nedjelje duhovnu misao.

Iznimno osjeti zaslijepljeni kršćanin sama sebe pogođenim.

I spasonosno  primijeni  i istinu na sama sebe.

I gle: kršćanin posta na takav način svjetlo svijeta da se i drugi na njegovu blagu sjaju zagrijaše i razveseliše.

I posta tako sol zemlje da bližnjemu začini život.

I posta na tako drag i tajanstven način kvasac, da je sve više ljudi u svojoj pokvarenoj svakodnevici vjerovalo kao da jedu dobar, ukusan kruh i tako jačaju.

To je dakako bilo moguće jedino jer je kršćanin bio uvijek iznova potpuno dati da netko drugi nad njim izgovori riječi pretvorbe.

/ Dr. Johannes Niederer